Analiza narativa: Napadi i pretnje novinarima u Srbiji: sistemski pritisci i urušavanje slobode medija

Published on:

Foto: Portalb.mk

U okviru programa Regionalna inicijativa za borbu protiv dezinformacija „Centar za borbu protiv dezinformacija Zapadnog Balkana: Razotkrivanje zlonamernih uticaja kroz proveru činjenica i analitičko novinarstvo“, predstavljamo vam novu mesečnu analizu lažnih vesti i dezinformacionih narativa.

Napadi i pretnje novinarima u Srbiji: sistemski pritisci i urušavanje slobode medija

Napadi i pretnje koje su upućene novinarima u Srbiji tokom decembra 2025. godine predstavljaju nastavak dugotrajnog i sistemskog problema ugrožavanja slobode medija. Iako su napadi na novinare, naročito one iz nezavisnih redakcija, tokom čitave godine bili uočljivi, dodatnu zabrinutost su izazvale ozbiljne pretnje upućene istraživačkom novinaru nedeljnika Radar Vuku Cvijiću, kao i novinaru televizije N1 Mladenu Savatoviću.

Vuku Cvijiću je, povodom objavljivanja teksta u nedeljniku Radar, upućen telefonski poziv iz inostranstva sa pretnjama kojima se ugrožava njegova bezbednost. Sa druge strane, nakon rasprave na konferenciji za medije sa predsednikom Srbije Aleksandrom Vučićem novinaru televizije N1 Mladenu Savatoviću su u dva talasa stizale ozbiljne pretnje preko društvenih mreža.

Predsednica Evropska federacija novinara Maja Sever ocenila je da ovakve pretnje predstavljaju „veoma opasnu poruku,“ naglašavajući da je Srbija među državama sa najvećim brojem napada na novinare, ne samo u regionu već i na evropskom nivou. Iz njenih izjava se može zaključiti da posebno zabrinjava činjenica da je Vuk Cvijić i ranije bio meta napada, što ukazuje na kontinuitet pritisaka i odsustvo bilo kakve institucionalne zaštite.

Slučaj napada na Mladena Savatovića dodatno osvetljava mehanizme pritisaka na nezavisne medije, budući da su pretnje usledile nakon što ga je predsednik Srbije javno kritikovao na konferenciji za medije. Prema pomenutoj oceni Maje Sever, ovakvi događaji stvaraju „vrlo jasnu sliku kulture nasilja koja je, nažalost, prihvaćena.“

Na obrazac nasilja je upozorila i Asocijacija nezavisnih elektronskih medija, naglašavajući da su nove pretnje „usledile u kontekstu političkih pritisaka i zapaljive javne retorike, čime se dodatno sužava prostor za slobodno i bezbedno novinarsko delovanje.“

Narativ pro-vladinih medija: relativizacija napada i pretnji

Na napade i pretnje upućene novinarima Vuku Cvijiću, Mladenu Savatoviću, ali i druge incidente i pretnje upućene novinarima televizija N1 i Nova S tokom decembra meseca, pro-vladini mediji, poput Informera i Republike, odgovaraju kroz narative sa dvostrukom funkcijom – relativizacijom samog nasilja, ali i dodatnom diskreditacijom žrtava. Umesto jasne osude pretnji, ovi mediji događaje kontekstualizuju tako da odgovornost za eskalaciju nasilja prebacuju na same novinare, predstavljajući ih kao političke aktere ili provokatore.

U tekstovima Informera, napadi na novinare se često predstavljaju kao „reakcija javnosti“ na navodno neprofesionalno ili „antisrpsko“ delovanje novinara. Vuk Cvijić se, i ranije tokom godine, kada je dolazilo do pretnji ili incidenata, u izveštavanju Informera nije pojavljivao kao istraživački novinar koji se suočava sa pretnjama, već kao „kontroverzna figura“ čiji se profesionalni integritet dovodi u pitanje.

Indikativan je svakako i način na koji ovi mediji tretiraju slučaj Mladena Savatovića. Nakon što je predsednik Srbije burno reagovao na njegovo pitanje na konferenciji za medije, pro-vladini tabloidi su takvu reakciju prvog čoveka države opravdavali ili relativizovali, dok je Savatović prikazivan kao neko ko „napada“ predsednika države.

Zajednički imenitelj narativa pro-vladinih medija u ovim slučajevima jeste izostanak jasne osude neprihvatljivog ponašanja ili ugrožavanja drugih novinara.

Tako je, primera radi, Informer u jednom ranijem tekstu tokom 2025. godine pod naslovom „Vuk Cvijić opet glumi žrtvu! Bedni prevarant zvezda blokaderskih medija“ otvoreno diskvalifikovao Vuka Cvijića, tvrdeći da je „otrčao u antisrpske medije i zakukao,“ dok se njegova izjava opisuje kao „besmislena i bazirana na lažima i privlačenju pažnje.“ Dalje se navodi da je reč o „još jednom jeftinom politikanstvu“ i „providnoj predstavi za medije,“ uz poruku da „narod Srbije sve vidi i sam zaključuje.“

Slična matrica je prisutna bila i u nedavnim tekstovima tokom decembra meseca o slučaju Mladena Savatovića. Već u samom naslovu „Šmrc, šmrc, kme, kme – tajkunski novinar Savatović kukao na N1,“ Informer koristi podsmešljivi ton, dok se Savatović označava kao „tajkunski novinar sa antisrpske televizije N1“ koji je „mesecima na ulicama otvoreno podržavao nasilje blokadera.“ Njegova reakcija je predstavljena kao „glumljenje žrtve,“ dok se Savatovićeva najava tužbe protiv predsednika Srbije opisuje sa ironičnim „verovali ili ne.“

Takođe, u istom tekstu Informer ističe da je i sam Savatović navodno napao novinarku Informera. Ovo se dodatno proširuje kroz tekst „Grube uvrede i fizički nasrtaj: ANS najoštrije osudio napad na novinarku Informera,“ u kome se pozivanjem na novoosnovanu Asocijaciju novinara Srbije (ANS) dodaje „legitimitet“ tvrdnji da je Savatović izvršio „brutalni fizički i verbalni napad,“ iako se širi kontekst skoro u potpunosti ignoriše.

Portal Republika, veb portal tabloida Srpski telegraf, je otišla i korak dalje tekstom kontroverznog naslova „Skandal koji je zgrozio Srbiju: Blokaderski novinar divljački nasrnuo na koleginicu iz Informera!“ koristeći formulacije i izraze poput „divljački,“ „mahao mikrofonom i urlao,“ čime se novinar prikazuje kao nasilnik, a ne kao meta kampanje i pretnji koje su usledile.

Ukupno posmatrano, ovi tekstovi ne samo da relativizuju pretnje novinarima, već aktivno promovišu narativ u kome su pretnje i pritisci tretiraju kao legitimna reakcija na „antisrpsko“ ili „blokadersko“ delovanje, čime se dodatno pogoršava atmosfera u kojoj rade nezavisni mediji.

Napadi i pretnje novinarima tokom decembra meseca 2025. godine nadovezuju se na trend sve učestalijih pritisaka na medijske radnike u Srbiji. Pro-režimski mediji, sa druge strane, svojim narativima dodatno targetiraju te novinare. Takva praksa može negativno uticati na bezbednost pojedinaca, ali se njome i dugoročno posmatrano potkopava sloboda medija.

Autor: Igor Mirosavljević