Analiza vesti: „Totalni obrt! Srpski evrofanatici u mišjim rupama: Zašto sada ne udare i na Ameriku – zbog Rusije“

Published on:

Februar 2025.

U okviru programa Regionalna inicijativa za borbu protiv dezinformacija „Centar za borbu protiv dezinformacija Zapadnog Balkana: Razotkrivanje zlonamernih uticaja kroz proveru činjenica i analitičko novinarstvo“, predstavljamo vam novu analizu lažnih vesti i dezinformacionih narativa.

Totalni obrt! Srpski evrofanatici u mišjim rupama: Zašto sada ne udare i na Ameriku – zbog Rusije

https://sputnikportal.rs/totalni-obrt-srpski-evrofanatici-u-misjim-rupama-zasto-sada-ne-udare-i-na-ameriku–zbog-rusije-1182899799.html

Međunarodnu politiku u prethodnim nedeljama obeležava dinamika u četvorouglu SAD-Ukrajina-Rusija-Evropska unija. Nova administracija Donalda Trampa pokrenula je koloseke dijaloga sa Rusijom koji obuhvataju i direktne pregovore o okončanju rusko-ukrajinskog rata. Unilateralno delovanje SAD, bez prethodne koordinacije i uključivanja Ukrajine i evropskih zemalja u proces, izazvalo je njihovo nezadovoljstvo i stvorilo veo neizvesnosti u pogledu elemenata eventualnog primirja, pozicije evropskih aktera i buduće uloge SAD na kontinentu.

Na drugoj strani, inicijalni potezi Trampove administracije naišli su na oprezni optimizam ruskih zvaničnika i političkih komentatora, kao i na odobravanje evropskih konzervativnih ili krajnje desnih Trampovih političkih saveznika i pristalica. Ovakve reakcije su prisutne i na srpskom medijskom nebu. Brojni pro-režimski mediji i pro-ruski mediji senzacionalistički i uz očigledno preterivanje izveštavaju o Trampovoj inicijativi i mogućim posledicama budućeg „prekomponovanja“ evropske karte i političke konstelacije snaga.

Ilustrativan je tekst na Sputnik Srbija pod naslovom „Totalni obrt! Srpski evrofanatici u mišjim rupama: Zašto sada ne udare i na Ameriku – zbog Rusije.“ Autorski tekst na srpskom servisu ruskog državnog medija obiluje pristrasnim ocenama, zavaravajućim informacijama i preuveličanim i diskutabilnim zaključcima, odražavajući od ranije utemeljene anti-evropske i pro-ruske narative.

Tekst je strukturiran u formi svojevrsnih pitanja „vajnim analitičarima i evroatlantskim vojnicima u Srbiji.“ Tako se autor pita „gde su svi oni koji su nas svakodnevno ubeđivali da će Rusija da izgubi rat od Ukrajine i od „velikog heroja“ Vladimira Zelenskog.“ Nastavljeno je pitanjem „zašto su sada svi oni spustili glave i ne smeju hrabro da udare na Donalda Trampa koji je svetu objavio da je glumac Zelenski običan mali diktator.“ Autor očigledno referiše na objavu američkog predsednika na društvenim mrežama o Zelenskom kao „diktatoru“, koju je u međuvremenu Tramp lično „umanjio“ tvrdeći „da ne može da veruje da je to rekao.“ Donald Tramp iza sebe ima istoriju komunikacije koja prevazilazi okvire političke korektnosti i koja za cilj ima da „šokira“, neretko koristeći slične „tvrdnje“ kao sredstvo pritiska na druge američke i svetske političare.

Autor nadalje tvrdi da su „svi oni umukli i tiho pate kada se i Amerika uveliko priprema za kompletnu obnovu političke i ekonomske saradnje sa Moskvom, priznaje da izolacija Rusije nije uspela i ne podržava antiruske rezolucije u Ujedinjenim nacijama.“ Potezi SAD svakako odslikavaju namere nove Trampove administracije da radi na obnavljanju diplomatskih odnosa i saradnje sa Rusijom u ekonomskim projektima, bezbednosnim pitanjima i na drugim poljima od zajedničkog interesa, ali ovaj strateški kalkulus će svakako biti opterećen suštinskim problemima i pre je za očekivati kompleksne i volatilne odnose, nego brzu i olaku „kompletnu obnovu saradnje“ kako se tvrdi u tekstu.

„Zašto su izgubili glas danas, kad Americi i Rusiji ne pada ni na pamet da sednu za sto sa gubitnikom Zelenskim i ratnim jastrebovima iz Evropske unije…ili su samo imali jaka leđa u evroatlantskom jednoumlju koje je sada puklo u paramparčad…ili su samo bili dobro plaćeni – postavlja i ova pitanja i nudi svoje „odgovore“ autor Sputnika. Već događaji u narednim danima – intenzivirana diplomatija na relaciji evropske zemlje-Ukrajina- SAD – su demantovali pojedine iznesene tvrdnje, dok sa druge strane od ranije poznate insinuacije o tome da su ljudi evroatlantske orjentacije „plaćeni spolja“ same po sebi slabi činjenica da iste dolaze od autora na domaćem servisu ruskog (tj. stranog) državnog medija.

Autor: Igor Mirosavljević