Foto: Freepik
Ovaj članak je prvobitno objavljen od strane Raskrinkavanje.ba (Bosna i Hercegovina), u okviru projekta „Centar za borbu protiv dezinformacija Zapadnog Balkana: Razotkrivanje zlonamernih uticaja kroz proveru činjenica i analitičko novinarstvo“.
Ova analiza je označena kao: Provjera tačnosti
Na portalu Epoha objavljen je manipulativan članak o evropskom Zakonu o slobodi medija u kojem se netačno tvrdi da je donesen da bi se zatvarali i špijunirali novinari koji se “ne slažu s politikama Brisela”, odnosno šire dezinformacije o javnom zdravlju ili negiraju klimatske promjene.
Na portalu Epoha je 11. augusta 2025. godine objavljen članak o novom zakonu u EU, opremljen sljedećim naslovom:
Novi orvelovski zakon Europske Unije o medijima omogućuje uhićenje novinara koji se ne slažu s politikama Bruxellesa
U članku se navodi da novi Zakon o slobodi medija EU predviđa mogućnost hapšenja novinara/ki ukoliko se “ne slažu s politikama” EU, odnosno ukoliko izvještavaju suprotno navodnim “narativima” o javnom zdravlju ili klimatskim promjenama.
EMFA sada legalizira narušavanje privatnosti novinara hakiranjem njihovih telefona i drugih uređaja, što je u potpunoj suprotnosti s pravima utvrđenim Europskom poveljom, koja naravno ne zanima bruxellesske diktatore.
I što je najgore: novi zakon dopušta uhićenje novinara ako je to u “javnom interesu”, što bi značilo da bi, na primjer, u sljedećoj “plandemiji” mogli biti uhićeni oni koji izvještavaju protiv narativa.
No, na primjer, netko tko ističe klimatske prijevare također može biti uhićen, s implikacijom da se takav novinar bori protiv agende koja ima za cilj “zaštititi” Europu od klimatske katastrofe.
Tvrdnje iz ovog članka dijelile su se i na društvenim mrežama (1, 2).
Šta su činjenice?
Zakon o slobodi medija Evropske unije (European Media Freedom Act, EMFA) stupio je na snagu 8. augusta 2025. godine. Riječ je o zakonu koji je usvojen 2024. godine i koji reguliše rad medija u oblastima kao što je transparentnost vlasništva i državnog oglašavanja [promocija poruka ili informativnih kampanja za, u ime ili od strane javnih tijela], ali i štiti medije i novinare/ke. Nadzor primjene ovog zakona bit će povjeren novoformiranom Evropskom odboru za medijske usluge. EMFA je prvi zakon Evropske unije koji se direktno odnosi na regulaciju medija.
Kompletan tekst zakona dostupan je na stranici Službenog lista EU na hrvatskom jeziku.
U članu 4. Zakona u slobodi medija Evropske unije navodi se da “države članice osiguravaju djelotvornu zaštitu novinarskih izvora i povjerljive komunikacije”. Navodi se da se države članice ne smiju miješati u uredničke politike i odluke, ne smiju obvezivati pružatelje medijskih usluga, urednike/ce i novinare/ke da otkrivaju povjerljive izvore svojih informacija i pritvarati, pretresati ili sprovoditi nadzor nad pružateljima medijskih usluga koje bi mogle imati informacije o izvorima ili povjerljivoj komunikaciji. Također, ne smiju instalirati bilo kakav intruzivan softver za nadzor putem kojeg se mogu identifikovati izvori ili se može pristupiti povjerljivoj komunikaciji.
Ipak, u zakonu se navode sljedeći izuzeci od ovih pravila:
(…) države članice mogu poduzeti neku od mjera navedenih u njemu [stavku 3 člana 4] pod uvjetom da je to:
a) predviđeno pravom Unije ili nacionalnim pravom;
b) u skladu s člankom 52. stavkom 1. Povelje i drugim pravom Unije
c) razmjerno i opravdano na pojedinačnoj osnovi prevladavajućim razlogom od javnog interesa; i
d) podložno prethodnom odobrenju pravosudnog tijela ili neovisnog i nepristranog tijela nadležnog za donošenje odluka ili da u propisno opravdanim iznimnim i hitnim slučajevima to tijelo naknadno odobrava navedenu mjeru bez nepotrebne odgode.
5. Odstupajući od stavka 3. točke (c), države članice mogu instalirati intruzivan softver za nadzor pod uvjetom da je njegova upotreba:
a) u skladu s uvjetima iz stavka 4.; i
b) da se to provodi za potrebu istrage nad jednom od osoba iz stavka 3. točke (c) za:
i. kaznena djela navedena u članku 2. stavku 2. Okvirne odluke 2002/584/PUP koja su u dotičnoj državi članici kažnjiva najvišom kaznom zatvora ili oduzimanjem slobode od najmanje tri godine; ili
ii. druga teška kaznena djela kažnjiva u dotičnoj državi članici najvišom kaznom zatvora ili oduzimanjem slobode od najmanje pet godina, kako je utvrđeno pravom te države članice.
U stavu (1) člana 52. Povelje o temeljnim pravima Evropske unije navodi se da “svako ograničenje pri ostvarivanju prava i sloboda priznatih ovom poveljom mora biti predviđeno zakonom i mora poštovati bit tih prava i sloboda” te da “podložno načelu proporcionalnosti, ograničenja su moguća samo ako su potrebna i ako zaista odgovaraju ciljevima od općeg interesa koje priznaje Unija ili potrebi zaštite prava i sloboda drugih osoba”.
Kada je riječ o krivičnim djelima iz stava (2) člana 2. okvirne odluke 2002/584/PUP (odluka o evropskom uhidbenom nalogu ), u svrhu čije bi istrage bilo dozvoljeno instalirati intruzivni softver za nadzor, ona uključuju terorizam, trgovinu ljudima, spolno iskorištavanje djece i dječiju pornografiju, pranje ili krivotvorenje novca, reketarenje, ubistvo, finansijske prevare, otmice i slično.
U Zakonu o slobodi medija EU također se navodi da instaliranje intruzivnog softvera nije dozvoljeno ukoliko se može primijeniti neka druga mjera za dobijanje potrebnih informacija i da država članica treba osigurati da pravosudno ili neko drugo nezavisno tijelo redovno vrši nadzor nad nadzornim aktivnostima i utvrđuje da li su one opravdane u kontekstu uslova navedenih u zakonu. Osim toga, države članice obavezuju se da će u slučaju nadzora primjenjivati zaštitne mjere iz oblasti zaštite ličnih podataka te da će obezbijediti da pružatelji medijskih usluga imaju informacije o pravu na sudsku zaštitu u ovom kontekstu.
U Nacrtu ovog zakona, koji je Evropska komisija predložila 2022. godine, instaliranje špijunskog softvera bilo je dozvoljeno i u slučajevima kada se procijeni da je ugrožena nacionalna sigurnost.
Kritike zakona
Stavke koje omogućavaju nadzor novinara/ki i njihove povjerljive komunikacije naišle su na žestoke kritike mnogobrojnih novinarskih udruženja širom Evrope. Otvoreno pismo koje je 2023. upućeno Vijeću Evrope sa zahtjevom da se iz zakona uklone odrednice koje dopuštaju špijuniranje novinara/ki pod opravdanjem “nacionalne sigurnosti” potpisalo je 60 novinarskih udruženja i nevladinih organizacija iz zemalja članica Evropske unije, ističući mogućnost njihove zloupotrebe od vlada koje žele potisnuti slobodu medija.
Nakon ovih kritika, odrednice u kojima se spominje “nacionalna sigurnost” kao dozvoljen razlog provođenja nadzora nad novinarima/kama uklonjene su iz finalne verzije zakona.
Iako se eksperti slažu da finalna verzija pruža određeni stepen zaštite novinara/ki od špijuniranja i nadzora koji prethodno nije postojao (skandali s korištenjem špijunskih softvera za nadzor novinara/ki zabilježeni su proteklih godina u nekoliko EU zemalja kao što su Mađarska, Poljska i Grčka), ističu da i dalje postoji prostor za zloupotrebu, pogotovo kada je riječ o špijunskim softverima (link, link, link).
Dakle, Zakon o slobodi medija Evropske unije dozvoljava nadzor, pretres i privođenje medijskih radnika/ca u specifičnim situacijama, odnosno u istragama ozbiljnih zločina i uz sudski nalog. Iako su mnoga udruženja i pojedinci/ke prepoznali potencijalne opasnosti i zloupotrebe ovih zakonskih odrednica, teško da se one mogu protumačiti kao mogućnost hapšenja novinara/ki koji/e se “ne slažu s politikama Brisela” ili koji/e negiraju klimatske promjene, kako navodi Epoha.
U samom zakonu ne postoje odrednice u kojima se takva mogućnost eksplicitno spominje ili u kojima se insinuira da bi neka vlada mogla špijunirati određene novinare/ke zbog sadržaja koji/e objavljuju o klimatskim promjenama ili nečemu sličnom, niti se to spominje u mnogobrojnim ekspertskim kritikama zakona. Sporne odrednice uglavnom se odnose na nadzor s ciljem dolaženja do informacija o novinarskim izvorima ili informacija iz povjerljivih komunikacija koje medijski/e radnici/e imaju sa svojim izvorima, a koje su dio neke kriminalne istrage.
Shodno tome, tvrdnju da Zakon o slobodi medija EU omogućava hapšenje i špijuniranje novinara/ki koji/e se “ne slažu s politikama” Evropske unije ocjenjujemo kao manipulisanje činjenicama. Tvrdnju da ovaj zakon omogućava hapšenje novinara/ki koji/e negiraju klimatske promjene ili šire dezinformacije o javnozdravstvenim krizama ocjenjujemo kao teoriju zavjere.
(Raskrinkavanje.ba)
