Foto: Wikimedia Commons/Mazbln
Nekoliko medija je bez kritičkog otklona objavilo članke s izjavama Efraima Zuroffa, direktora Centra “Simon Wiesenthal”, kojima negira genocid u Srebrenici.
Na portalu Kosovo online 10. jula 2024. godine objavljen je članak u kojem je Efraim Zuroff, direktor Centra “Simon Wiesenthal”, komentarisao odluku da se kuća Džafera Deve na Kosovu pretvori u “novi regionalni centar”. Članak je objavljen pod naslovom “Zurof: Prištini su fašisti nacionalni junaci, Rezolucija o Srebrenici nije ništa promenila”.
U članku je prenesena njegova izjava da je rezolucija kojom je UN proglasio 11. juli Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici pokazala “političku pozadinu” odluka te organizacije.
Na pitanje novinara o kažnjivosti negiranja genocida, Zuroff je izjavio da u Srebrenici nije počinjen genocid.
Upitan da li se pribojava da bi i sam mogao da bude kažnjen zbog negiranja termina genocid za događaje u Srebrenici, kaže:
“Da se plašim? Koga? Slušajte, ako je 33.000 ljudi iz Srebrenice i samo 8.000 ubijeno. Mladi dečaci, deca, žena i starci. Svima je dozvoljeno da odu nepovređeni. To nije genocid. I svako ko to nazove genocidom se igra sa politikom. Koristi politiku da pokuša da napravi političke poene. To je bezvredno”, zaključio je Zurof.
Članke sa Zuroffovim izjavama objavili su i portali Alo, Nova srpska politička misao, Pravda, Most, Russia Today Balkan, Sputnik, Borba, Lajk, Kurir i IN4S.
Novinska agencija Republike Srpske (Srna) takođe je 10. jula 2024. godine objavila članak s njegovim izjavama, opremljen naslovom u kojem je Srebrenica stavljena u fokus:
KO SREBRENICU NAZOVE GENOCIDOM SKUPLJA POLITIČKE POENE
Uz skoro istovjetne naslove, članak su prenijeli Radio Televizija Republike Srpske, Alternativna televizija, Glas Srpske, Otvoreno, Argumenti, Banjaluka i TVK3.
Činjenice o genocidu u Srebrenici
U Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija 23. maja 2024. godine usvojena je rezolucija kojom je 11. juli proglašen Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici. Usvajanje Rezolucije u nekim medijima ispraćeno je uz različite netačne navode i negiranje genocida, o čemu je Raskrinkavanje pisalo u analizama koje možete čitati ovdje i ovdje.
U analizi koja je objavljena uoči obilježavanja godišnjice genocida u Srebrenici 2023. godine Raskrinkavanje je navelo poznate činjenica o događajima u Srebrenici 1995. godine.
Više od 8.000 Bošnjaka, uglavnom muškaraca i dječaka, ubijeno je u julu 1995. u okolini Srebrenice nakon što je Vojska Republike Srpske (VRS) preuzela kontrolu nad tim gradom. U publikaciji “Hronologija genocida”, koju je izdao Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične sudove UN-a, navedeno je da je VRS preuzeo kontrolu nad Srebrenicom 11. jula 1995. godine u operaciji kodnog naziva “Krivaja 95”. Operacija je izvedena po naređenju Radovana Karadžića, tadašnjeg predsjednika Republike Srpske i vrhovnog komandanta VRS. Dokazi iz ekshumacija posmrtnih ostataka pokazali su da je većina žrtava ubijena u masovnim pogubljenjima.
Zločini u Srebrenici okvalifikovani su kao genocid u presudama koje su izrečene u Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju, Međunarodnom sudu pravde i Sudu Bosne i Hercegovine. Za zločine u Srebrenici do sada je osuđeno 50 osoba, a od 20 presuda Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju za zločine u Srebrenici, sedam uključuje presude za genocid.
Negirajući da je u Srebrenici počinjen genocid, Zuroff je izjavio i da je “svima” u zauzetoj enklavi bilo “dozvoljeno da odu nepovređeni”.
Taj navod je u suprotnosti s ustanovljenim činjenicama. Kako je istaknuto u pomenutoj publikaciji “Hronologija genocida”, 12. jula 1995. godine pripadnici VRS preuzeli su kontrolu nad Potočarima kod Srebrenice. Nakon toga, “desetine autobusa i kamiona pristižu ispred baze Holandskog bataljona i počinje izdvajanje muslimanskih muškaraca i dječaka”. U istoj publikaciji navodi se:
Stotine muškaraca i dječaka, bosanskih Muslimana, ranije izdvojenih od strane pripadnika snaga bosanskih Srba, zatočeni su u zgradi u Potočarima poznatoj kao Bijela kuća. Naoružani vojnici ih prisiljavaju da ostave svoje lične stvari – uključujući lične dokumente, novac koji su imali u džepu, novčanike, prtljag, odjeću i druge dragocjenosti – koje su snage bosanskih Srba na kraju spalile.
Ubrzo nakon pada Srebrenice, vojno sposobni muškarci krenuli su pješice kroz šumu strahujući da će biti ubijeni ako sa porodicama odu u Potočare. Između 10.000 i 15.000 ljudi, uglavnom muslimanskih muškaraca i dječaka u dobi između 16 i 65 godina, formiralo je kolonu dugačku otprilike deset kilometara. Kreću se u pravcu Tuzle, ka teritoriji pod kontrolom Armije BiH. Hiljade muškaraca i dječaka iz ove kolone civila i pripadnika Armije BiH, zarobljeni su od strane snaga bosanskih Srba i pritvoreni na različitim lokacijama – uključujući sela Konjević Polje, Sandići i Nova Kasaba.
Muslimanski muškarci i dječaci, zarobljeni u i oko Srebrenice, zatočeni su prije prevoza do mjesta pogubljenja u općini Bratunac, potom i u općini Zvornik. (…)
O tome kako je detaljno sudski dokazan genocid u Srebrenici pokazuje i primjer iz članka BIRN-a od 29. jula 2021. godine u kojem je istaknuto da su sudski postupci u vezi sa Srebrenicom u Haagu trajali u prosjeku po četiri godine. Na svakom od njih prezentovano je po nekoliko hiljada materijalnih dokaza i po nekoliko stotina iskaza svjedoka. Trideset i četiri sudije iz 29 zemalja svijeta s pet različitih kontinenata potvrdile su da je u Srebrenici počinjen genocid.
Ko je bio Džafer Deva?
Povod za razgovor sa Zuroffom, iz kojeg je nastao analizirani članak, jeste odluka da se kuća Džafera Deve na Kosovu pretvori u “novi regionalni centar”.
U članku portala Balkan Insight iz 2022. godine navedeno je da je Deva bio ministar unutrašnjih poslova Albanije od 1943. do 1944. godine, u vrijeme kad je ta zemlja bila pod kontrolom nacističke Njemačke.
Balkan Insight navodi da je u martu 2022. godine pokrenuta inicijativa da se kuća na sjeveru Mitrovice na Kosovu, u kojoj je rođen Deva, renovira i pretvori u kulturni centar. Inicijativa Ministarstva kulture Kosova izazvala je različite reakcije budući da jedan dio javnosti Devu smatra saradnikom nacista, a drugi ga vidi kao “pobornika albanske kauze i spasioca Jevreja”.
Nakon što su radovi bili obustavljeni u februaru 2022. godine, 9. jula 2024. godine, kako su prenijeli brojni mediji, nastavljena je restauracija kuće u kojoj je rođen Deva.
Izjave kojima se negira genocid u analiziranim člancima predstavljene su bez ikakvog kritičkog otklona autora/ica tih članaka. Novinari/ke su u ovim slučajevima te izjave predstavili/e bez potpunog konteksta, odnosno navođenja činjenica iz brojnih sudskih presuda.
Grupa bh. novinara/ki pozvala je medije da navode činjenice u izvještavanju o genocidu u apelu koji je objavljen 10. jula 2024. godine. Kako je u njemu navedeno, novinarima/kama se preporučuje “jasno navođenje sudski utvrđenih činjenica i konteksta o presudama u obraćanju publici, što je i praksa značajnih medijskih redakcija iz Evrope i svijeta” u situacijama kada prenose izjave s netačnim tvrdnjama o genocidu.
Shodno navedenim činjenicama, tvrdnje da zločini počinjeni u Srebrenici nisu genocid i da je stanovništvu enklave bilo dozvoljeno da odu “nepovrijeđeni”, koje je iznio Efraim Zuroff u članku portala Kosovo online, ocjenjujemo kao lažnu vijest. Druge objave ovih tvrdnji ocjenjujemo kao prenošenje lažnih vijesti.
(Raskrinkavanje.ba)
