Foto: Picryl
Ovaj članak je prvobitno objavljen od strane Raskrinkavanje.ba (Bosna i Hercegovina), u okviru projekta „Centar za borbu protiv dezinformacija Zapadnog Balkana: Razotkrivanje zlonamernih uticaja kroz proveru činjenica i analitičko novinarstvo“.
Ova analiza je označena kao: Provjera tačnosti Razabiranje
Novinska agencija Srna objavila je članak u kojem bivši diplomata iz Srbije Branko Branković netačno navodi da su Srbija i Hrvatska “garanti” Dejtonskog sporazuma u kontekstu kritike prema međunarodnoj zajednici koja podržava “neovlaštenog” visokog predstavnika Christiana Schmidta.
Novinska agencija Republike Srpske Srna objavila je 9. novembra 2025. godine članak u kojem je nekadašnji diplomata i ambasador Srbije u UN-u Branko Branković govorio o visokom predstavniku međunarodne zajednice u BiH Christianu Schmidtu, Dejtonskom sporazumu i međunarodnoj zajednici, koja ga “urušava” svojim djelovanjem. Naveo je da “slovo” Dejtonskog sporazuma osigurava da nijedan “narod ili entitet” u BiH ne bude “oštećen”, ali ovoga se navodno ne drži međunarodna zajednica, koja podržava Schmidta, za razliku od “garanta sporazuma” Srbije i Hrvatske.
Branković je naveo da međunarodni faktor mora da poštuje 100 odsto ono što je potpisao zajedno sa Srbijom i Hrvatskom kao garantima i sa tri naroda u BiH. “Nije problem u Srbiji i Hrvatskoj kao garantima, bore se i poštuju Dejtonski sporazum. Problem je u međunarodnoj zajednici koja drži ovog sadašnjeg, nekog uslovno rečeno /Kristijana/ Šmita, koji je došao bez odobrenja Saveta bezbednosti i tu jedino ima podršku muslimanske strane”, rekao je Branković.
(…)
Branković je naglasio da Šmitu treba pokazati gdje je granica i, kako je naveo, istjerati ga. “On nema i ne može imati ovlaštenja”, istakao je Branković.
Članak su bez značajnih izmjena prenijeli Radio televizija Republike Srpske (RTRS), Provjereno, Argumenti, Glas Srpske, TOK TV, i Banjaluka (.net).
Ima li Opšti okvirni sporazum za mir u BiH “garante”?
Tvrdnja da je Srbija, i nekad Hrvatska, “garant” Opšteg okvirnog sporazuma za mir BiH, koji je dogovoren 21. novembra 1995. godine u Daytonu, a potpisan u Parizu 14. decembra iste godine, ponavlja se u medijima obično u izjavama političkih dužnosnika/ca ili komentatora.
Ovaj sporazum, kolokvijalno poznat kao Dejtonski sporazum, potpisale su tadašnje Republika Bosna i Hercegovina, Savezna Republika Jugoslavija i Republika Hrvatska, dok su Evropska unija, Francuska, Njemačka, Rusija, Ujedinjeno Kraljevstvo i Sjedinjene Američke Države bile zemlje svjedoci. Vijeće za provedbu mira (PIC), u kojem je više od 50 zemalja i organizacija, pruža podršku provođenju sporazuma. Upravni odbor je izvršni organ PIC-a i daje smjernice visokom predstavniku međunarodne zajednice u BiH, koji ima ovlasti da sankcioniše opstrukcije i nedosljednu provedbu Dejtonskog sporazuma.
Pregled činjenica o Dejtonskom sporazumu i današnjem Ustavu BiH, te detaljima o zemljama koje su potpisale sporazum, možete detaljno čitati u našoj analizi iz “prebunking” serijala “Rasvjetljavanje”, koja je dostupna na linku ovdje. U toj analizi je o “garantima” sporazuma navedeno sljedeće:
Iako se izraz “garanti” mirovnog sporazuma ne spominje u Dejtonskom mirovnom sporazumu, već se koriste isključivo izrazi “strane” i “svjedoci”, to ne sprečava političke aktere/ke u BiH, ali i u zemljama regije, da tvrde suprotno i koriste ovaj nepostojeći termin. Najčešći primjer njegovog korištenja jeste učestala netačna tvrdnja da su “Srbija i Hrvatska garanti Dejtonskog mirovnog sporazuma”.
Naš partnerski portal Istinomjer takođe je pisao o tvrdnjama da su Srbija ili Hrvatska “garanti” Dejtonskog sporazuma. U analizi iz 2019. godine detaljno je obrazloženo da su Srbija (tada u SR Jugoslaviji) i Hrvatska strane u ovom sporazumu, zajedno s Bosnom i Hercegovinom (tada Republikom), što je naznačeno već u prvoj rečenici preambule Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH.
Srbija (SR Jugoslavija) i Hrvatska se u Dejtonskom sporazumu pominju na više mjesta, pa i kao zemlje “sudionice” (na primjer, Aneks 3 – Sporazum o izborima). Ipak, nigdje nije navedeno da su ove, ili neke druge zemlje, “garanti” sporazuma.
Schmidt i “odobrenje” Savjeta bezbjednosti
Od avgusta 2021. godine, kada je Christian Schmidt preuzeo dužnost visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH, brojni/e politički/e dužnosnici/e u Republici Srpskoj osporavaju njegovo imenovanje. Kao glavno obrazloženje tog stava isticalo se kako njegovo imenovanje nije potvrdilo Vijeće sigurnosti UN-a.
Naš partnerski portal Istinomjer u nekoliko se navrata bavio tvrdnjama zvaničnika/ca koji/e na ovaj način osporavaju Schmidtov legitimitet na poziciji visokog predstavnika (1, 2, 3, 4). U analizi objavljenoj 7. juna 2021. godine Istinomjer navodi da je tačno da Schmidtovo imenovanje nije potvrdilo Vijeće sigurnosti UN-a, ali je objašnjeno da to Schmidta ne čini nelegitimnim niti “nelegalno izabranim”. Naprosto, to nije uslov za imenovanje visokog predstavnika međunarodne zajednice u BiH.
Raskrinkavanje je pisalo o brojnim medijskim tvrdnjama da je Schmidt “nelegalno izabran”, “nelegitiman” ili “lažni” visoki predstavnik u BiH (1 ,2, 3).
Do sada je u većini slučajeva PIC imenovao visoke predstavnike, a Vijeće sigurnosti putem rezolucije izrazilo saglasnost s imenovanjem. U slučaju Christiana Schwarz-Schillinga i Christiana Schmidta, te rezolucije nije bilo, ali to nije bila prepreka za njihovo imenovanje ili obnašanje funkcije na koju su imenovani. O tome je Istinomjer u pomenutoj analizi naveo sljedeće:
Ipak, da izostanak potvrde Vijeća sigurnosti UN-a nije presedan, govori i slučaj iz 2005. godine, kada je za visokog predstavnika odabran Christian Schwarz-Schilling. Naime, tada je odlazeći visoki predstavnik Paddy Ashdown pisanim putem obavijestio generalnog sekretara UN-a da će Schwarz-Schilling od 31. januara 2006. godine obnašati ovu funkciju, te kako je obaviješten “da bi ovu informaciju trebalo proslijediti Vijeću sigurnosti na razmatranje i moguće postizanje dogovora”. Štaviše, definisana procedura izbora visokog predstavnika i ne postoji, a čak ni prvog vršioca ove funkcije Carla Bildta nije imenovalo Vijeće sigurnosti UN-a. Konferencija o provedbi mira, održana u Londonu 8. i 9. decembra 1995. godine, osim što je rezultirala uspostavom PIC-a, zaključkom 18. ustvrdila je dezignaciju Bildta za visokog predstavnika “nakon konsultacija s Vladom Bosne i Hercegovine”, te pozvala Vijeće sigurnosti da se složi s ovim potezom.
Prijevremeni izbori za predsjednika Republike Srpske zakazani su 23. novembra 2025. godine. Izbori su raspisani nakon što je Centralna izborna komisija BiH (CIK BiH) u avgustu donijela odluku o prestanku mandata predsjedniku RS Miloradu Dodiku (SNSD) nakon što mu je potvrđena prvostepena presuda kojom je osuđen na godinu zatvora, uz mjeru sigurnosti zabrane vršenja dužnosti predsjednika RS u trajanju od šest godina. Dodik je proglašen krivim za krivično djelo neizvršavanja odluka visokog predstavnika iz člana 203a stav (1) Krivičnog zakona BiH.
Dezinformacijama o detaljima presude protiv Dodika bavili smo se u analizi koja je dostupna ovdje. O učestalim dezinformacijama kojima se osporava legitimitet visokog predstavnika u BiH i koje su uočene u ovom periodu takođe smo pisali u više navrata (1, 2, 3, 4).
Shodno činjenicama, tvrdnju da su Srbija i Hrvatska garanti Dejtonskog sporazuma ocjenjujemo kao dezinformaciju. Srbija i Hrvatska su strane koje su se potpisom obavezale na provođenje sporazuma. Izraz “garant” ne pominje se u sporazumu. Tvrdnju da visoki predstavnik Christian Schmidt “nema ovlaštenja” jer ga nije odobrio Savjet bezbjednosti UN-a ocjenjujemo kao manipulisanje činjenicama.
Napomena:
Sljedeći izvori su nakon objave analize ispravili ocijenjene tvrdnje i dobili ocjenu “Ispravljeno”: Banjaluka (19.11.2025.)
(Raskrinkavanje.ba)
