Odnos između Sprske pravoslavne crkve (SPC) i države Crne Gore tema je koja je dominantna u javnom mnjenju i medijima već duže od dvije godine.
Ova tema koja dijeli crnogorsko društvo proizvela je za dvije godine veliki broj dezinformacija.
Vijest o usaglašavanju Temeljnog ugovora između Vlade Crne Gore i SPC ponovo ovu temu dovela u fokus javnosti i jedan dio građana iskoristio je svoje pravo i pokrenuo peticiju protiv potpisivanja, dok je drugi dio javnosti, ali i medija naklonjenih SPC, gotovo istog momenta počeo sa obesmišljavanjem prikupljanja potpisa, ali i pobrojavanjem onih koji su je potpisali i predstavljanjem potpisnika kao neprijatelja SPC i Srba u Crnoj Gori.
Tako je portal Borba objavio tekst naslovljen:
Komedija: Peticiju protiv temeljnog ugovora potpisao i Ante Pavelić
Borba u svom tekstu tačno navodi da se prikupljanje potpisa vrši na platformi koja od potpisnika traži samo mejl adresu i ime i da svako može potpisati sebe ili nekog drugog. Ovu platformu smo testirali upisujući izmišljeno ime u nju, a pravu mejl adresu, i nije bilo nikakve dalje provjere.
Ipak, ovaj portal svjesno je istakao jedno ime iz peticije – ime ozloglašenog vođe NDH i ustaše Anta Pavelića. Dakle, nakon što je u tekstu napisano da bukvalno svako može upisati ime koje mu odgovara, Borba ističe da je Pavelić, koji je preminuo 1959. potpisao peticiju. Iste tvrdnje iznio je i portal IN4S u svom tekstu „Ko su sledbenici Sekule Drljevića i Osmana Rastodera a ko nije svojom voljom među potpisnicima Proglasa“.
Inicijatori peticije saopštili su da se njihov proglas pokušava osporiti na razne načine, ali i da je bilo zloupotreba te da su se pojedini građani našli na spisku potpisnika iako nisu podržali inicijativu.
S obzirom na činjenice da peticiju može potpisati ko god hoće i upisati bilo koje ime, da se ne traži bilo kakva potvrda identiteta, te da je Pavelić davno preminuo, ove objavo ocijenili smo kao pristrasno izvještavanje.
Ocjenu “Pristrasno izvještavanje” dobija medijski izvještaj za koji se može jasno utvrditi da favorizuje činjenice, stavove i zaključke koji odgovaraju određenom narativu, često ne poštujući pravilo kontaktiranja druge strane kada se radi o tvrdnjama koje su štetne po nečiji ugled, ili koje određene aktera prikazuju u negativnom svjetlu. Jedan od oblika pristrasnog izvještavanja je i selektivno prikazivanje činjenica, gdje se ističu činjenice koje idu u prilog određenoj tezi, dok se činjenice koje je ne potvrđuju tendenciozno izostavljaju. Ovakve medijske izvještaje uglavnom prati i vrlo emocionalan način pisanja. Oni mogu i ne moraju biti netačni, ali po pravilu ne prikazuju cijelu sliku i sve strane priče, već predstavljaju samo one činjenice koje odgovaraju preferiranom narativu.